Ovaj se rad bavi člancima hrvatskoga jezikoslovnog časopisa Jezik, točnije onim člancima koji govore o leksičkoj razini hrvatskoga jezika u razdoblju od 1952. do 1990. godine. Proučavani korpus sadrži teorijske članke, ali u najvećoj mjeri one savjetodavne prirode. Široka tema leksičke norme podijeljena je u nekoliko tematskih podskupina koje su se pokazale najzastupljenijima. To su neologija, sinonimija, leksičko posuđivanje, nazivlje i onomastika. Zajedničko je svim navedenim temama što su u velikoj mjeri obilježene purističkim tendencijama, čemu su uzroci velik prodor posuđenica iz drugih jezika (prvenstveno iz ruskoga i engleskoga) i specifična politička situacija u kojoj se hrvatski jezik nalazio u Jugoslaviji. Na kraju rada nalazi se rječnik leksema koje su iz različitih razloga autori u Jeziku smatrali problematičnima te prijedlozi za njihovo zamjenjivanje, kao i rječnik sinonimnih parova koje su autori popratili dodatnim objašnjenjima.